Zdrava prehrana znači prava količina i sastav raznih prehrambenih namirnica kojima se osiguravaju sve kalorije (energija) i hranjive tvari potrebne tijelu. Tako će se omogućiti njegov normalan rast i razvoj tijekom djetinjstva te održavanje normalnih funkcija u odrasloj dobi kako bi se u stariju dob ušlo sa što manje bolesti i invaliditeta.
 
Prava količina i raznolikost prehrambenih namirnica i pića razlikovat će se od osobe do osobe u skladu s njihovom dobi, tjelesnom težinom i načinom života. Iako će te potrebe kod nekih osoba, kao što su sportaši ili osobe s određenim zdravstvenim stanjima, biti neuobičajene, većini nas ispravna je ravnoteža različitih prehrambenih namirnica i pića slična.

Razni su načini za ostvarivanje prehrambene ravnoteže. To se može prikazati na različite načine, ovisno o prehrambenim navikama u različitim zemljama.

Zdrava prehrana uglavnom se sastoji od biljnih prehrambenih namirnica uz obilje povrća i voća, nešto mahunarki, kao što su grah i grašak, te cjelovitog kruha i drugih namirnica bogatih škrobom, kao što su tjestenina i riža (vidi primjer na slici 1.). Osim toga, u zdravu prehranu mogu se uključiti umjerene količine nemasnog mesa sisavaca, peradi i ribe te mliječnih proizvoda smanjenog sadržaja masti ili vegetarijanske zamjene. Isto je tako važno u umjerenim količinama uključiti još neke prehrambene namirnice, kao što su neka biljna ulja (npr. maslinovo ili repičino) te orašasti plodovi i sjemenke. Soliti treba samo malo ili uopće ne. Kako bi se izbjeglo debljanje, ne treba prečesto ni u velikim količinama jesti prehrambene namirnice bogate kalorijama, kao što su slastice, kolači i razni međuobroci. Kako bi se pomoglo u sprečavanju raka, alkohol je najbolje izbjegavati. Visoko prerađene komercijalne proizvode bogate životinjskim mastima i šećerima (kao što su „brza hrana” i slatka pića) trebalo bi što više izbjegavati.

Slika 1.: Primjer zdravog obroka

Izvor: © peanutpie - iStockphoto.com.

Kao što je važna odgovarajuća raznolikost prehrambenih namirnica, važno je i jesti u odgovarajućim količinama, što se najbolje provjerava mjerenjem tjelesne težine jednom tjedno (ili opsega struka s vremena na vrijeme, na primjer jednom mjesečno.