Ono što se smatra „sigurnom dozom” složen je koncept koji ovisi o nekoliko čimbenika uz znanstvene dokaze (toksičnost). Na primjer, gospodarski čimbenici (troškovi zaustavljanja ili smanjivanja izlaganja), čimbenici javnoga zdravlja (ukupna šteta od bolesti za zajednicu) te društveni i politički čimbenici (što javnost i političari smatraju prihvatljivim).

Uglavnom, za tvari koje uzrokuju rak nije određena „sigurna doza”, a politika utemeljena na 100 %‑tnom izbjegavanju savjetuje se, na primjer, za neke tvari koje uzrokuju rak i povezane su sa zaposlenjem, kao što je azbest. Međutim, kod mnogih kemijskih tvari iz okoliša, kao što su onečišćujuće tvari u zraku, to nije moguće. Na primjer, kako bi zaustavila izlaganje azbestu Europska unija zabranjuje sve načine njegove upotrebe. Međutim, neka su izlaganja toliko niska da ih društvo trenutačno smatra prihvatljivima. Na primjer, radi zaštite ljudskog zdravlja Europska unija utvrdila je sljedeće dvije granične vrijednosti za lebdeće čestice (PM₁₀), koje su sastavni dio onečišćenja zraka: srednju dnevnu vrijednost PM₁₀ i srednju godišnju vrijednost PM₁₀ (Direktiva o kvaliteti zraka 2008/EZ/50).