Koncentracija radona mjeri se količinom radioaktivnosti radona po prostornom metru zraka (izraženom u bekerelima po prostornom metru, Bq/m³). Međunarodne smjernice nalažu da se razine radona moraju sniziti ako su više od 100 – 300 Bq/m³.

Iako je radon prisutan u većini zgrada, a posebno u prostorijama u prizemlju i onima odmah ispod i iznad njih, u svakom će se području razine radona od zgrade do zgrade razlikovati i većinom će biti niske. No neke mogu biti više, što ovisi djelomično o lokalnim geološkim osobitostima.

Možda za vašu zemlju postoje karte (često su dostupne na internetu) kojima se možete poslužiti kako biste vidjeli imaju li zgrade u vašem području manji ili veći rizik od visokih razina radona. Ako se vaša zgrada nalazi u području povišenog rizika, ispitajte razine radona u domu.

Slika 2.: Kartiranje rizika od radona. Slika mozaički prikazuje rezultate kampanja mjerenja radona u Europi.

Izvor: preneseno iz Dubois G (2005). An overview of radon surveys in Europe (Pregled istraživanja radona u Europi). EUR 21892 EN, EZ. Luksemburg: Ured za publikacije Europske unije. © Europske zajednice, 2005.

Kako bi se odredila razina radona u domu, nužno je izmjeriti koncentraciju radona u zraku u zatvorenom. Radon se često mjeri s pomoću malih plastičnih detektora koji se stavljaju u dom na nekoliko tjedana kako bi se pravilno izmjerila prosječna koncentracija radona. Za većinu mjerenja radona ti se detektori moraju radi analize vratiti u laboratorij.

Slika 3.: Detektor radona.

Izvor: preneseno uz dozvolu s www.ukradon.org/article.php?key=measureradon.