Jesu, u mnogim zemljama. Iako u svakoj zemlji Europske unije postoji zakonodavstvo kojim se uređuje gdje je pušenje dozvoljeno, širina opsega zabrane pušenja (jesu li obuhvaćena sva radna mjesta u zatvorenom, javni prijevoz, zatvoreni javni prostori i ostali javni prostori koji nisu nužno u zatvorenom) i razina provedbe od zemlje do zemlje vrlo se razlikuju.

Prema istraživanju koje je 2012. naručila Europska unija, a provedeno je na više od 12 000 osoba u 27 zemalja (EU‑27), više od 25 % ispitanika navelo je da su ponekad izloženi pasivnom pušenju na radnom mjestu (19 % pušači i 17 % nepušači). Ukupan udio najizloženijih ispitanika (više od pet sati dnevno) iznosio je 3 % (5 % pušači i 1 % nepušači). Među onima koji su u posljednjih šest mjeseci prije istraživanja posjetili neki restoran, njih 14 % navelo je da su vidjeli kako se u objektu puši. Taj je postotak bio viši kod onih koji su posjećivali barove (28 %). Na slici 2. prikazani su postoci ispitanika koji su naveli da su bili izloženi pasivnom pušenju u objektima za konzumaciju hrane i pića i na radnom mjestu u 2009. i 2012., ukupno (EU‑27) i po zemljama.

Slika 2.: Postoci ispitanika u Europskoj uniji koji su naveli da su bili izloženi pasivnom pušenju u objektima za konzumaciju hrane i pića i na radnom mjestu u 2009. i 2012., ukupno i po zemljama.

Slika 2.a – Izlaganje pasivnom pušenju u EU‑27 za 2009. i 2012.

Slika 2.b – Izlaganje pasivnom pušenju u EU‑27 za 2009. i 2012.

Slika 2.c – Izlaganje pasivnom pušenju u EU‑27 za 2009. i 2012.

Izvor: Preneseno iz radnog dokumenta službi Komisije Izvješće o provedbi preporuke Vijeća od 30. studenoga 2009. o okruženjima bez duhanskog dima (2009/C 296/02).