Skupina prirodnih mineralnih vlakana s aktualnom ili povijesnom komercijalnom korisnošću koja se temelji na njihovim fizičkim i kemijskim svojstvima. Azbest se upotrebljava za izolaciju u zgradama i kao sastavni dio niza proizvoda, kao što su pokrovne ploče, vodovodne cijevi, vatrogasni pokrivači i plastični kitovi, obloge na spojkama i kočnicama te brtvila i pločice automobilskih kočnica.
Glavni oblici azbesta su krizotil (bijeli azbest) i krocidolit (plavi azbest). Ostali su oblici amozit, antofilit, tremolit i aktinolit.

Izlaganje azbestu događa se udisanjem vlakana u sljedećim situacijama:

• prvenstveno iz kontaminiranog zraka u radnom okruženju
• najveća razina izlaganja događa se tijekom miješanja s drugim sirovinama i rezanjem proizvoda koji sadržavaju azbest abrazivnim alatima na suho
• izlaganje se može dogoditi i tijekom ugradnje i upotrebe proizvoda koji sadržavaju azbest te prilikom održavanja vozila
• može se dogoditi i izlaganje vlaknima koje radnici s azbestom donesu svojim kućama na odjeći.

Upotreba azbesta sada je u Europskoj uniji zabranjena. Međutim, trošni materijali koji sadržavaju krizotil i/ili druge vrste azbesta i dalje se nalaze u mnogim zgradama pa su i dalje izvor izlaganja azbestu tijekom njihova održavanja. Osim toga, krizotil se upotrebljava u frikcijskim materijalima, tekstilima i drugim primjenama.